Istina o komedogenim sastojcima i koži sklonoj aknama

15.05.2020

Postoji nekoliko ključnih stvari koje biste trebali znati o ovoj temi. Prije svega, kako bi konačno otkrili da svi ti tekstovi i reklame u kojima se spominju komedogeni sastojci govore o svemu i svačemu, ali bez previše utemeljenih činjenica.

 

Definiranje “komedogenog”

Lako je taj pojam definirati u teoriji, ali ga je teško utvrditi u praksi. Ako određeni preparat sadrži komedogeni sastojak to znači da on začepljuje pore. Takav učinak određeni preparat ne mora izazvati odmah nakon korištenja te može proći nekoliko mjeseci prije nego što se primijeti komedogeni proizvod.

 

Sebum, točnije masna supstanca koju luče naše lojne žlijezde, je prirodno pomalo komedogen (osobito u slučaju kože sklone aknama, kod koje je česta pojava pomalo ljepljiv sebum). Nema adekvatnog načina za ispitivanje komedogenosti. Unatoč svim popisima koje nalazite na internetu, istina je da ne postoji konačni popis komedogenih sastojaka. Kombinacije sastojaka u kremama i drugim proizovdima mogu pretvoriti komedogeni sastojak u nekomedogeni i obratno. Isto vrijedi i za postotak sastojaka – komedogeni sastojak koji je uključen u manji postotak lako može postati bezopasan i nekomedogen.

 

Također, veliku ulogu ima i način na koji se sastojak ekstrahira i obrađuje. Bilo da je sastojak rafiniran (i kako, budući da postoje različite metode rafiniranja), hidrogeniran (tekuća biljna ulja se često hidrogeniziraju da bi ih se pretvorilo u krute tvari) ili frakcioniran (uklanjanje ili mijenjanje postotka kemijskih komponenti toplinom ili hidrolizom), on dramatično mijenja svoj stupanj komedogenosti.

krema za lice, akne, komedogen sastojcii, komedogen sastojak u kozmetici

 

Prema riječima Alberta Kligmana, pionira ljestvice komedogenosti:

„Čitanjem sastojaka ne može se odrediti hoće li određeni proizvod biti komedogeni ili ne. Važno je samo ponašanje samog proizvoda”- Kligman, 1996.

 

Komedogenost je nešto što se ne može točno ispitati te regulirati. Stručnjaci određuju da je komedogeni sastojak u proizvodu onaj za koji se zna da začepljuje pore. Međutim, oni ne određuju popis sastojaka koje bi proizvod mogao sadržavati kako bi se isključilo korištenje izraza “nekomedogeni”. Stoga svaka tvrtka može tvrditi da je njegov proizvod nekomedogen i da je još uvijek u skladu sa smjernicama. Osim toga, ne postoje standardizirana testiranja i nema nadzornih skupina koje bi mogle utvrditi zlouporabu ovog definiranja.

 

Što nije u redu sa skalom komedogenosti?

Problem je u tome što istraživanja koja su definirala ocjene komedogenosti imaju više propusta: ispitivanja nisu učinjena u stvarnim uvjetima i u idealnom svijetu testirali bismo svaki proizvod na licu svakog pojedinca i razvili konačnu listu komedogenosti na temelju toga. No, to jednostavno ne bi bilo moguće – preskupo je i ima previše proizvoda na tržištu.

 

Testiranje o komedogenim sastojcima na zečjem uhu

Najčešći test komedogenosti je testiranje uha zeca, a koji su u testiranju kozmetike prvotno koristila dva poznata dermatologa, Alberta Kligmana i Jamesa Fultona, sedamdesetih godina. To uključuje nanošenje tvari na unutarnje uho zeca i čekanje nekoliko tjedana da se vidi je li došlo do začepljenja pora. Budući da su zečje uši osjetljivije od ljudske kože, reagirale su na komedogene proizvode brže. Nažalost, to je također značilo da je bilo mnogo lažnih pozitivnih rezultata, gdje su nekomedogeni sastojci kod ljudi bili komedogeni kod zečeva. Osim toga, u izvornim testovima, znanstvenici nisu uzeli u obzir da postoje prirodno uvećane pore u zečjim ušima.

 

Komedogeni sastojci i ispitivanja na ljudima

Ako zečje uši ne odražavaju ono što se događa na ljudskoj koži, onda je očito rješenje testirati na ljudima, zar ne? Da … ali i tu ima problema! Obično se testiranje radi na koži leđa. Koža leđa je vrlo različita od kože lica – na primjer, koža lica ima mnogo više folikula te je izložena mnogo više sunčevoj svjetlosti. Pitanje je hoće li reagirati na isti način na proizvode. Testiranja se najčešće rade na koži s velikim porama te kdo ljudi koji su skloni prištićima i aknama. Hoće li netko s manjim porama nužno reagirati na isti način? Testovi su provedeni na relativno malim uzorcima (obično manje od 10 ispitanika). Stoga ni ti testovi nisu pouzdani i nisu donijeli rezultate koje bismo mogli primijeniti u praksi.

Na kožu sklonu aknama mogu utjecati različiti faktori

Zaključak je da je teško znati koji sastojci u kozmetičkim proizvodima mogu uzrokovati akne, a još je teže saznati koji sastojci u proizvodima uopće nisu komedogeni. Ostaje najvažnije provoditi pravilno čišćenje i njegu lica, osigurati svojoj koži kvalitetne i organske sastojke te smanjiti utjecaj različitih faktora. Naime, iako su hormoni i genetika najčešći uzroci pojave akni, pokazalo se da još neki čimbenici pogoršavaju simptome. Primjerice:

 

  • Prehrana bogata određenim ugljikohidratima
  • Prekomjerna konzumacija mlijeka i mliječnih proizvoda
  • Duhanski proizvodi
  • Jaka šminka koja zatvara pore

Svi ovi čimbenici, uz djelovanje hormonalnih tvari koje potiču žlijezde lojnice na proizvodnju veće količine sebuma, glavni su krivac za akne i prištiće.

 

Više o tome čitajte u tekstu: Što uzrokuje akne i kako ih možete spriječiti?

 

Uz to sve treba napomenuti da je masna koža sklonija pretjeranom razmnožavanju inače bezopasnih bakterija. One uzrokuju iritacije i upale povećanih lojnih žlijezdi. Zato je pravilno čišćenje osnovni korak u borbi s aknama.

Otkrij Pandy’s proizvode za čišćenje i njegu lica.

 

Tekst je pripremila Gertrud Borbíró. Founder & CEO of CosMed-PANDHY’S™